Papa Pio XII. imenovao ga je 1952. kardinalom, ali nije otišao u Rim jer je postojala opasnost da će mu zabraniti povratak u Hrvatsku. Nadbiskupijom je upravljao i kao zatočenik sve dok se nije teško razbolio. Preminuo je u Krašiću 10.veljače 1960.godine. Komunistička vlast je dopustila da se svečana zadušnica i pogreb obave 13.veljače 1960. u Zagrebačkoj katedrali. Njegov grob odmah je postao mjestom obilaska mnoštva vjernika. Alojzijevo mučeništvo, hrabrost i postojana vjera u Krista Gospodina učinili su ga glasovitim u cijelom svijetu. Montiranu sudsku presudu poništio je Hrvatski sabor 1992. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženikom 3.listopada 1998. u Mariji Bistrici pred velikim mnoštvom vjernika. Blaženi Alojzije zaštitnik je Hrvatske, Zagreba, progonjenih ljudi, zatvorenika i bolesnika te mnogih naselja, učilišta, župa, crkava, kapela i ustanova u svijetu i diljem Hrvatskih krajeva (Krašić – Osnovna škola, Bestovje, Novaki i Rakitje kod Svete Nedelje, Velika Gorica, Sop kod Rugvice, Cugovec kod Gradeca, Zagreb-Trnjanska Savica, Brezovica kod Zagreba, Mirkovci kod Vinkovaca, Slavonski Brod 10, Požeška biskupija, Virovitica-Milanovac, Koprivnica, Marija Bistrica-crkva na otvorenom, Hrašćica kod Varaždina, Ivanovec kod Čakovca, Novska, Kutinska Slatina kod Kutine, Budaševo kod Siska, Karlovac-vojna kapelanija, Duga Resa, Ogulin-Kučinić Selo, Škropeti kod Karojbe, Zadar-Bili Brig, Srima kod Vodica, Orašje, Buna kod Mostara, Salzburg, München, Köln, Esslingen, Göteborg, Chicago, Canberra).
Svečano misno slavlje povodom blagdana Stepinčeva u Krašiću predvodio je 10. veljače mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup u miru u koncelebraciji s mons. Nikolom Kekićem, vladikom križevačkim u miru, mons. Jurjem Jezerincem, vojnim biskupom u miru, mons. Jurjom Bateljom, postulatorom kauze bl. Alojzija Stepinca i brojnim svećenicima.
Na počektu misnog slavlja mons. Milovan kazao je: “I sam dolazim kao hodočasnik iz Istre. Na osobit način želim ovom misom zahvaliti Bogu za ono sve što je bl. Alojzije Stepinac napravio za našeg istarskog mučenika, blaženika Miroslava Bulešića u Rimu kad je bio u financijskim teškoćama i kasnije nakon 1945. kad je kod posjeta istarskih svećenika naš mladi svećenik Bulešić imao svoj posebni osobni susret s nadbiskupom Stepincem. Za svu podršku, za sve što je nadbiskup učinio za našega blaženika, istarskoga mladog svećenika, kasnije mučenika, neka ova misa bude kao zahvala.”
U homiliji je mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje bl. Alojzija Stepinca svetim, istaknuo je Stepinčev govor o ženama, uzevši kao primjer Mariju Jurić Zagorku koja je zamolila Stepinca da za “časopis Hrvatica, koji je pokrenula početkom 1940. radi prosvjećivanja hrvatskih žena i djevojaka, javnosti predoči kršćanski pogled na dostojanstvo žene i njezinu ulogu u društvu”.
“Marija Jurić Zagorka još je kao dijete shvatila da ju Isus ljubi. On koji je, kako reče prorok Izaija, bio prezren od ljudi, odbačen, vičan patnjama, prezren, obescijenjen, ponižen, razapet i proboden (usp. Iz 53,3-5), privukao ju je k sebi. Iz vjere u Boga i ljubavi prirasloj ljudskom, ženskom srcu i naravi, ostavila je dvije poruke koje ovdje želim naglasiti. Bila je svjesna da je Hrvatica i da treba pomoć u obrani dostojanstva žene.”
Bl. Alojzije Stepinac je “u opširnom intervjuu rekao ovo: »Jednakost: žena je čovjek – osoba u punom smislu riječi kao i muž. Ona ima pravo i dužnost da živi neokrnjenim ljudskim životom, da taj život razvija u punini. Ništa što je ljudsko ne može i ne smije da joj ostane tuđe i zatvoreno.”
Nadovezujući se na Evanđelje mons. Batelja je rekao: “Dragi štovatelji bl. Alojzija Stepinca! Čuli smo u Evanđelju Isusov zov da se njegov učenik »odrekne samoga sebe, uzme svoj križ i pođe za njim« (usp. Lk 9, 23). Kako je to dramatičan izbor! Kojiput i sudbonosan, bolan, ali i radostan. Blaženi Alojzije ga je shvatio ozbiljno i proveo ustrajno. Više puta je ponovio: »Tko se prilijepi uz stvorenje, propast će s njime; tko se prihvati Isusa, stajat će dovijeka.« Doista, Isus ne poziva učenike da uzmu križ kao pobunu ili prosvjed protiv rimske vlasti koja je kršćane kažnjavala razapinjanjem na križ. Nije uzimanje križa ni modni trend kakvim ga mnogi bezobzirno žele učiniti. Uzeti križ, okititi se križem znači uzljubiti istinu, jedinu, vječnu, nepobjedivu i nepromjenjivu, a to je Bog.
Vjeran toj istini bl. Alojzije nije nikada posrtao u vjeri. Štoviše, što se više uživljavao u Kristov križ, to je bio spremniji nositi ga dragovoljno, strpljivo i oduševljeno. Imao je jasan cilj: »Slijediti nauk križa te bez ikakva straha braniti katoličku istinu!«Tako je on u »križu i uskrsnuću nalazio Božji odgovor na misterij trpljenja i smrti«.”
Spomenu je i dr.sc.Židovku Esther Gitman koja je proučavala dokumentaciju o Židovima koje je spasio Stepinac, mons. Batelja je zaključio: “Predragi u Kristu Isusu! Okupljeni danas u Krašiću i oko televizijskih ekrana i svi do kojih dopire ova riječ, molimo dobroga Boga da nam Kristova riječ, pretočena u baštinu bl. Alojzija Stepinca, bude svjetlo u životu i ikona, svetinja onih ideala za koje je on položio život: vjeru u Krista Isusa, vjernost Crkvi i Papi, dostojanstvo kršćanskog braka između muškarca i žene, kršćanski odgoj djece i mladih, dostojanstvo žene roditeljice i vjeroučiteljice, »vrijedne udivljenja i dostojne svijetlih uspomena« (usp. 2 Mak 7, 20). Dičimo se tom baštinom jer sadržava slavu Božju i njome se nadahnjujmo.
Parafrazirajući molitvu Marije Jurić Zagorke Majci Božjoj od Kamenitih vrata, zazovimo zagovor bl. Alojzija:
A ti, blaženi Alojzije, budi sa svojim narodom na sve vjekove! I dolazit će k tebi hrvatske duše da prime utjehu jadu svome, potporu nadama svojim, zaštitu od pogibelji od zlotvora svojih! I tebe slavit će Krašić i svaki grad naš i mjesto naše dok u njima bude naroda kršćanskoga i roda hrvatskoga!”
Nakon svete mise koju je pohodilo preko dvijetisuće vjernika, svečano je položeno cvijeće kod Stepinčeva spomenika, a zatim je u općinskoj vijećnici održana svečana sjednica povodom Stepinčeva.
